Životni krug između Sarajeva i Niša

Moja životna priča već trideset i pet godina teče u neobičnom, sudbinskom ritmu, između ostalog i vođena pjesmama jednog umjetnika i geografijom uspomena na relaciji Sarajevo – Niš.

A sve je počelo 8. februara 1991. godine. Olimpijska dvorana Zetra bila je dupke puna. Grupa Merlin održala je solistički koncert koji nikada ne mogu zaboraviti. Pjevali smo iz sveg glasa, nesvjesni da se jedno vrijeme neumoljivo bliži svome kraju. Samo 36 dana nakon koncerta, s tim istim melodijama u glavi, otišao sam u vojsku, vozom Sarajevo – Beograd – Niš, iako tada još nisam imao ni 18 godina.

U vojničkoj uniformi te pjesme su mi bile i štit i utjeha. Dok sam brojao vojničke dane, u mislima su mi odzvanjali stihovi koje sam samo nekoliko sedmica ranije uživo slušao. Uz pjesmu “Danas sam OK” prkosio sam nostalgiji prema gradu na Miljacki. U sebi bih pjevušio “Nešto lijepo treba da se desi”, šaljući signale ljubavi rodnom gradu, dok je “Lažu me” bila savršen eho onog našeg sarajevskog mahalskog duha koji smo nosili u sebi.

Uz njih sam odslužio vojni rok, uz njih sam sanjao svoj rodni grad, a Niš me primio toplo i pazio do posljednjeg vojničkog dana, ostavljajući u meni neizbrisiv trag i pregršt lijepih uspomena koje i danas čuvam i uvijek se radujem ponovnom dolasku u grad na Nišavi.

Danas, trideset i pet godina kasnije, život ponovo slaže kockice. Opet idem u Niš, ali ovaj put stazama umjetnosti, ponosa, reprezenta olimpijskog grada i Sarajlija, na poziv dragog prijatelja, čuvenog producenta na Balkanu Olivera Paunovića. Na City Fest u Niškoj Banji, gdje smo prošle, 2025. godine, nagrađeni za film “Olimpijada u Sarajevu”, ove godine ponovo stojimo pred dragom niškom publikom sa novim dokumentarcem, također u produkciji Federalne televizije – “Bulevar Ivice Osima”. To je naziv današnjeg dijela grada Sarajeva, na čijoj se adresi nalazi i FK Željezničar, gdje sam rođen, prohodao, trenirao, igrao, branio, a i danas pratim našeg “Želju”.

Kakav nevjerovatan životni krug – grad u kojem sam nekada odslužio vojsku danas slavi naše zajedničke filmove o ljudima i događajima iz rodnog nam grada.

A sudbina, k’o sudbina, voli da se poigra, da ponovi… Kao i te davne 1991. godine, u Niš ponovo krećem neposredno nakon što me je Dino Merlin potpuno emotivno ogolio, rasplakao još više nego te 1991. godine. Samo šest dana kasnije odlazim u moj dragi Niš, s odjekom onog spektakularnog trodnevnog muzičkog zemljotresa na prepunom Olimpijskom stadionu Asim Ferhatović Hase na Koševu.

Tri noći za sva vremena, stotine hiljada ljudi i ono isto magično prelamanje vremena kada je Dino na Hasetovom zapjevao iste one tri pjesme koje me, između ostalih, godinama prate: “Lažu me”, “Danas sam OK” i “Nešto lijepo treba da se desi”.

Izvor/ Saznaj više: niskevesti.rs