0

Zenice vam se šire u zavisnosti od toga o čemu razmišljate



Foto: monkey business images via Getty Images

Oči zaista mogu da odaju vaše misli, ali nema razloga da se zbog toga osećate nelagodno. Naučnici iz Japana smatraju da su sitni signali koje šalju naše oči mnogo korisniji neuronaučnicima nego istražiteljima u sobi za saslušanje. Prema rezultatima nedavno objavljenim u časopisu iScience, poređenje telesnih reakcija tokom unutrašnjeg govora i govora naglas moglo bi da pomogne u razumevanju mnogih stvari, od razvoja jezika kod dece do toga koliko zaista deluje kada sebe u sebi bodrite pred neki izazov.

Kako bi saznali više, istraživači sa Univerziteta Cukuba na ostrvu Honšu okupili su nekoliko desetina dobrovoljaca i zadali im niz jednostavnih vežbi brojanja. Najpre su ih posmatrali u mirovanju, dok ni o čemu posebno ne razmišljaju, kako bi dobili kontrolne podatke. Zatim su učesnici brojali redom, jedan, dva, tri, pa u kombinaciji broja i pojma, poput jedan pas, dva psa, i na kraju u razmacima, jedan, tri, pet. Svaki zadatak radili su i u sebi i naglas. Tokom svih faza tim je pažljivo pratio širenje zenica.

Rezultati su bili suptilni, ali upečatljivi. Zenice su se širile pri svakom zadatku izgovorenom naglas, dok su tokom unutrašnjeg govora reagovale različito. Kada su dobrovoljci u sebi brojali redom, zenice su se skupljale. Pri brojanju u razmacima su se širile. Kod kombinacije broja i pojma uopšte se nisu menjale. Bez obzira na vrstu zadatka, promene veličine zenica tokom tihog govora uvek su bile manje nego kad su ljudi pričali naglas.

Autori studije navode da dobijeni rezultati ne potvrđuju početnu pretpostavku da unutrašnji govor i govor naglas izazivaju istu reakciju zenica. U sva tri eksperimenta glasno izgovaranje je dosledno širilo zenice, što kod tihog govora nije bio slučaj.

Ovi podaci ukazuju na to da unutrašnji govor nije samo nema verzija pričanja naglas. Pre bi se reklo da je u pitanju poseban oblik komunikacije, povezan sa nižim nivoom aktivacije mozga. Ukoliko se to potvrdi, merenje zenica moglo bi postati koristan alat za proučavanje unutrašnjeg jezika i mišljenja. Posebno bi pomoglo u istraživanju jezičkog razvoja kod male dece i beba, koje odraslima još ne umeju da opišu šta doživljavaju.

Izvor/ Saznaj više: popsci.com

Prijatelji sajta: FIRMA.co.rs
Prijatelji sajta: MojaKompanija.rs

Ostavite komentar

Pošaljite vest