
Dovoljno je da se prošetate i srešćete ih – maleni ljudi, neretko prljavi i musavi, prose, prevrću po kontejnerima, peru šoferšajbne, prodaju cveće i maramice, sviraju i pevaju na ulicama.
Neki od njih još uvek ne hodaju i ne govore – jedna romska beba grčevito se drži za bluzu žene koja po letnjoj sparini prosi u Ulici Kralja Petra u centru Beograda.
Majušna ruka, koja izviruje iz rukava isflekane benkice, maše gore-dole, čvrsto stišćući papirnatu novčanicu od dvadeset dinara.
„Nijedan zakon u Srbiji ne prepoznaje da su deca ugrožena samim tim što su u uličnoj situaciji”, kaže Violeta Marković, docentkinja na Fakultetu političkih nauka (FPN).
„Praksa je da budu skrajnuta u neku drugu kategoriju, pa mnoga ugrožena deca zbog toga ostaju bez adekvatne sistemske podrške za konkretan problem koji imaju”, dodaje.
Izveštaj Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu (RZSZ) pokazuje da se čak 56 odsto dece u njihovoj evidenciji vode kao članovi porodica koje su korisnici socijalne pomoći i drugih davanja.
U maju 2022, u Srbiji je donet prvi zvanični dokument koji se odnosi neposredno na decu ulice – Plan zaštite dece u uličnoj situaciji od nasilja, zanemarivanja i iskorišćavanja.
„Plan je donet zato što smo uočili porast broja dece koja se nalaze u uličnoj situaciji, a prepoznat je i rizik koji nosi rad na ulici”, kaže Milka Milovanović Minić, državna sekretarka Ministarstva za brigu o porodici, za BBC na srpskom.
U Srbiji ne postoje sveobuhvatni i javno dostupni zvanični podaci o broju dece koja žive i rade na ulici, dok se podaci koje iznose nadležne institucije značajno razlikuju.
U pisanom odgovoru za BBC, iz RZSZ kažu da ih na njihovoj evidenciji ima 92 deteta ulice, dok je bivši zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić u maju rekao da samo u Beogradu „ima oko 500″ takve dece.
BBC se ovim povodom obratio Ministarstvu za rad i socijalna pitanja, odakle su nas uputili na Ministarstvo za brigu o porodici.
Ima li dece ulice na evidenciji centara za socijalni rad
Dovoljno je da se prošetate i srešćete ih – maleni ljudi, neretko prljavi i musavi, prose, prevrću po kontejnerima, peru šoferšajbne, prodaju cveće i maramice, sviraju i pevaju na ulicama.
Neki od njih još uvek ne hodaju i ne govore – jedna romska beba grčevito se drži za bluzu žene koja po letnjoj sparini prosi u Ulici Kralja Petra u centru Beograda.
Majušna ruka, koja izviruje iz rukava isflekane benkice, maše gore-dole, čvrsto stišćući papirnatu novčanicu od dvadeset dinara.
„Nijedan zakon u Srbiji ne prepoznaje da su deca ugrožena samim tim što su u uličnoj situaciji”, kaže Violeta Marković, docentkinja na Fakultetu političkih nauka (FPN).
„Praksa je da budu skrajnuta u neku drugu kategoriju, pa mnoga ugrožena deca zbog toga ostaju bez adekvatne sistemske podrške za konkretan problem koji imaju”, dodaje.
Izveštaj Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu (RZSZ) pokazuje da se čak 56 odsto dece u njihovoj evidenciji vode kao članovi porodica koje su korisnici socijalne pomoći i drugih davanja.
U maju 2022, u Srbiji je donet prvi zvanični dokument koji se odnosi neposredno na decu ulice – Plan zaštite dece u uličnoj situaciji od nasilja, zanemarivanja i iskorišćavanja.
„Plan je donet zato što smo uočili porast broja dece koja se nalaze u uličnoj situaciji, a prepoznat je i rizik koji nosi rad na ulici”, kaže Milka Milovanović Minić, državna sekretarka Ministarstva za brigu o porodici, za BBC na srpskom.
U Srbiji ne postoje sveobuhvatni i javno dostupni zvanični podaci o broju dece koja žive i rade na ulici, dok se podaci koje iznose nadležne institucije značajno razlikuju.
U pisanom odgovoru za BBC, iz RZSZ kažu da ih na njihovoj evidenciji ima 92 deteta ulice, dok je bivši zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić u maju rekao da samo u Beogradu „ima oko 500″ takve dece.
BBC se ovim povodom obratio Ministarstvu za rad i socijalna pitanja, odakle su nas uputili na Ministarstvo za brigu o porodici.
Ima li dece ulice na evidenciji centara za socijalni rad
Deca ulice su mlađa od 18 godina, a na ulicama borave sama, sa vršnjacima ili sa porodicom, navodi se u Planu zaštite dece u uličnoj situaciji.
Takođe, decom ulice smatraju se i ako imaju krov nad glavom, ali periodično žive ili rade na ulici, prave društvo vršnjacima i porodici.
Slučajni prolaznici u mnogim gradovima u Srbiji svakodnevno sreću decu koja prose i peru šoferšajbne.
Ipak, najočigledniji problem ove dece – činjenica da su na ulici – na prvi pogled je belina na papiru u evidencijama socijalnih službi u Srbiji.
Na spisku korisnika usluga centara za socijalni rad postoji kategorija dece ulice, u kojoj se navodi da ih ima 0,0 odsto, pokazuje poslednji dostupan izveštaj Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu (RZSZ), koji se odnosi na 2020. godinu.
Ali, u pisanom odgovoru za BBC na srpskom, iz RZSZ kažu da je u njihovoj evidenciji 92 dece ulice.
„Ona čine 0,04 odsto korisnika usluga, dok se brojevi za potrebe izveštaja zaokružuju na prvu decimalu”, objašnjavaju podatke iz izveštaja.
Dva najveća svratišta za decu ulice u glavnom gradu, sa adresama na opštinama Zvezdara i Novi Beograd, vodi nevladina organizacija Centar za integraciju mladih (CIM).
Kroz njih svakodnevno prođe „30-40 dece leti, a 80-120 zimi”, kažu iz CIM-a za BBC na srpskom.
„Svako novo dete koje dođe u neko od naših svratišta prijavljujemo centrima za socijalni rad”, kaže Jelena Mitić Pantić, specijalna pedagoškinja u CIM-u.
Kada dobiju prijavu, „centri za socijalni rad vrše procenu potreba deteta i u skladu sa njegovim najboljim interesom”, objašnjavaju iz Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu.
Kako dodaju, socijalni radnici „pružaju pomoć primenom mera i usluga iz svoje nadležnosti detetu i/ili njegovoj porodici”.
Pantić tvrdi da iz centara za socijalni rad često stižu odbijenice.
„Najčešće dobijamo odgovor da to nije slučaj za njih, jer se smatra da deca jednostavno pomažu kućni budžet”, dodaje.
Kako dodaje, „centri za socijalni rad u praksi ne reaguju po slučajevima dece u uličnoj situaciji, osim kada se dokaže da je došlo do zloupotrebe dečijeg rada”,
Iz RZSZ ističu da „nadležni organi i ustanove u Republici Srbiji preduzimaju sve neophodne mere”.
Izvor: BBC






















































































