
Na današnji dan 1923. godine u Nišu je osnovan je Fudbalski klub Radnički, nekada polufinalista Kupa UEFA, vicešampion Srbije i jesenji prvak Jugoslavije, sada klub koji se ponovo bori za mesto na evropskom nebu. Čedo tada opozicione Komunističke partije kroz svoje decenije postojanja preživelo je menjanje imena, zabranu i prestanak rada, ratove, uspehe u domaćem prvenstvu i Evropi, ali i ispadanje u treći rang.
Nije najstariji fudbalski klub iz Niša, ali je sigurno najbolji, najtrofejniji i najpopularniji. Jedan je od brojnih simbola Niša, a sledeće godine će obeležiti i vek postojanja.
Nekadašnja Iskra, Mladi radnik i Proleter, sada Radnički osnovan je 24. aprila 1923. godine, a prve godine rada bile su teške, piše Đorđe Stamenković u knjizi “FK Radnički Niš 1923-1973”.
Doneta je odluka da zvanična boja sportskih dresova bude crvena. Pošto nije bilo sredstava da se kupe dresovi, majke su bele košulje bojile crvenom bojom – piše Stamenković.
Prvi predsednik kluba bio je Miloš Marković, a ime Proleter je brzo promenjeno.
Ime Proleter promenjeno je dakle pod pritiskom policije. Da bi se pak policija obmanula a režim dozvolio postojanje radničkog kluba, otpočele su akcije na promeni imena kluba u “Radnički” što je i učinjeno 1923. godine – piše Stamenković.
Prve utakmice u zvaničnom prvenstvu Radnički je odigrao u sezoni 1925/1926. u Moravskoj fudbalskoj župi. Do tada je igrao prijateljske i kvalifikacione mečeve u okviru beogradskog Loptačkog podsaveza. Prema istorijskim podacima, ekipa Radničkog je na početku trenirala u malom dvorištu Radničkog doma, a kasnije na starom vašarištu, blizu sadašnje Mašinske industrije.
Uvođenjem šestojanuarske diktature 1929. godine, Radnički je zabranjen.
Suočen sa zabranom, Radnički ne odustaje. U narednim godinama, klub će nastaviti sa delovanjem u okviru fuzije i pod imenom Građanski, ali će nakon sedam godina, 1936. godine vratiti ime Radnički i nastaviti sa radom, ovoga puta u Trupalu. Borba za zvaničnu afirmaciju trajala je do oktobra 1938. godine kada klub uspeva da se vrati u Jugoslovenski nogometni savez – piše na sajtu Radničkog.
Prvi veliku uspeh – plasman u Prvu saveznu ligu
Tokom Drugog svetskog rata Radnički je prestao sa fudbalskim delovanjem, ali su se rukovodstvo i igrači priključili partizanskom pokretu. Posle rata, Radnički je ponovo bio na fudbalskim terenima, a onda je 1962. napravio prvi veliki uspeh – ušao u Prvu Saveznu ligu.
Sarajevski Železničar (1:1) prvi je tim koji je 19. avgusta 1962. godine gostovao u Nišu u Prvoj saveznoj ligi.
Na prvoj utakmici u Nišu bilo je 9.000 gledalaca. Radnički je igrao nepovezano. Pripreme su bile isforsirane, naporne, tako da su Nišlije igrale zamoreno i konfuzno – piše Đorđe Stamenković u knjizi.
Ime “Real sa Nišave“, kao simbol snage niškog prvoligaša, pojavilo se prvi put na transparentu 14. aprila 1963. godine na utakmici Radnički – OFK Beograd.
Ovo laskavo poređenje sa Real Madridom, započeto među 13 studenata, a kasnije i opšteprihvaćeno, najbolje pokazuje koliko je niška publika volela svoj klub, ali i cenila postignute rezultate – piše na sajtu kluba.
Evropski Radnički
Polusezonu 1973/74 Radnički je završio jesenjom titulom, a dve godine kasnije u vitrine kluba stigao je i prvi međunarodni trofej – Balkanski kup.
Usledile su zlatne godine niškog Radničkog – juna 1980. godine je kao trećeplasirana ekipa u nacionalnom prvenstvu stekao pravo učešća u Kupu UEFA, u kome je igrao još dva puta.
Najsjajnija godina bila je 1982. – Evropa je tada znala “kude je taj Niš”, a na “Čairu” se igralo polufinale Kupa UEFA.
U svom drugom učešću u Kupu UEFA u sezoni 1981/82, pamtiće se velike utakmice “Reala sa Nišave“ sa Napolijem, Grashopersom, Fejnordom, Dandi junajtedom. Velika podrška i euforija koja je tih godina pratila Radnički u sezonama evropskih kupova kulminirala je 7. i 21. aprila 1982. godine kada je ekipa zaustavljena u polufinalnom dvomeču Kupa UEFA od strane nemačkog Hamburga – podsećaju na sajtu.
Usledila je teška decenija i za državu i za klub, a 1994. godina biće upamćena i kroz polufinale Kupa Jugoslavije. Nišlije su pobedile Crvenu zvezdu na “Čairu” 2:0, ali izgubile na “Marakani” sa 4:0.
Godina 2000. donela je tragediju za Radnički, Niš, ali i fudbal – od udara groma za vreme treninga poginuo je jedan od najtalentovanijih niških fudbalera svih vremena Ivan Krstić Beli.
Usledile su godine loših rezultata, dva ispadanja u treću ligu, ali posle 9 godina u nižim ligama Radnički se 2012. vratio u elitu i tu ostao i danas.
Omladinska škola Radničkog osnovana je 1963. godine, a beležila je mnogo uspeha, od osvajanja prvog mesta 1966. godine na međunarodnom turniru u Parizu, do osvajanja titule prvaka države na prvenstvu Jugoslavije 1991. godine.
Izvor: Južnevesti.com




















































































